RakijaMala

Riječ RAKIJA potiče od staroindijske riječi 'arak' ili 'rak', a označava alkoholno piće, koje se nekad u Indiji spravljalo od riže, a kasnije i od drugih biljaka. Rakija je arapskog podrijetla pa bi se sa sigurnošću moglo tvrditi da je na ove prostore došla s Turcima u XIV ili XV stoljeću. U X i XI stoljeću arapski ljekari su destilirali alkohol s dodatkom bilja, a ovu su proizvodnju primili Europljani. Pročišćeni alkohol je u srednjem vijeku preporučivan kao odličan lijek. Rasprostiranju rakije u Europi mnogo su doprinijeli Jezuiti koji su u Italiji za veliki novac dijelili svoju 'aqua vitae'. Alkemičari su pročišćeni alkohol smatrali kao prvi stupanj ka dobivanju kamena mudrosti 'Lapis philosophorum'. Rakija nije bila poznata prije druge polovice XIV stoljeća, iako je na ovim prostorima u XIII i XIV stoljeću bila poznata vještina spravljanja slada od žita i kuhanje piva, a ni riječ rakija se ne spominje u starijim spomenicima i jeziku. Rakija (albanski: raki, makedonski: rakija, bosanski: rakija, rumunjski: rachiu, bugarski: rakia... sve iz turskog: raki) je žestoko piće izrađeno destilacijom ili fermentacijom voća. Sadržaj alkohola obično iznosi oko 40%, ali domaća rakija može biti jača, od 50 do 60%. Prepečenica je dvostruko destilirana rakija, gdje sadržaj alkohola nekad prelazi čak i 60%. Brlja je popularni naziv za jeftinu rakiju loše kvalitete. Rakija se smatra nacionalnim pićem južnih Slavena: u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Makedoniji... Najpoznatiji oblik rakije je šljivovica, a proizvodi se od šljiva. Druga često korištena voća su grožđe (Dalmacija, Bugarska i Crna Gora), marelice, jabuke, smokve i dunje. Rakija od šljiva i grožđa se katkad poslije destilacije miješa s drugim sastojcima, kao što su trave, med, višnje i lješnjaci. U liječenju je narod najviše koristio prepečenicu i komovaču, koju su smatrali vrlo ljekovitom, a tu su i posebne vrste rakija miješanih s ljekovitim travama: travarica, pelinkovac, lincura, orahovac...