Ivo Štivičić: Glumački portret: Vanja Drach
https://www.dailymotion.com/video/x3pcjiz
Drach, Vanja, hrvatski glumac (Bošnjaci, 1. II. 1932 – Zagreb, 6. IX. 2009). Diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1956. Bio je član Dramskoga kazališta »Gavella« (1955–57) i HNK-a u Zagrebu (1957–75., 1981–98). Kao slobodni umjetnik (1975–81) najviše je nastupao u Teatru u gostima. Povremeno nastupao u Teatru &TD, na pozornicama izvan Zagreba (Tuzla, Osijek, Varaždin), Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Glumački talent te izražajnu i čistu dikciju potvrdio je u klasičnom grčkom repertoaru, Shakespeareovim tragedijama i komedijama, Molièreovim komedijama te u interpretacijama Krležinih likova. Nastupao i u dramama ruskih, nordijskih i čeških autora. Dobitnik je mnogih nagrada za interpretacije hrvatskih i svjetskih klasika te Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2005. Važnije uloge: Jazon (Euripid, Medeja), Polonije (W. Shakespeare, Hamlet), Angelo (Shakespeare, Mjera za mjeru), Lear (Shakespeare, Kralj Lear), Alceste (Molière, Mizantrop), Leone (M. Krleža, Gospoda Glembajevi), Aurel (Krleža, Leda), Lenbach (Krleža, U agoniji), F. von Gerlach (J. P. Sartre, Zatočenici Altone), Duncan (E. Ionesco, Macbett), Poncije Pilat (M. Bulgakov, Majstor i Margarita), Zdenjek Bergman (V. Havel, Asanacija), Heraklo (M. Matković), Galileo Galilej (A. Šoljan, Galilejevo uzašašće), Frankić (I. Kušan, Čaruga).
Zapažene karakterne uloge ostvario je i u dvadesetak hrvatskih igranih filmova (npr. H-8 N. Tanhofera, 1958; Carevo novo ruho A. Babaje, 1961; Iluzija K. Papića, 1967; Kad čuješ zvona A. Vrdoljaka, 1969; Godišnja doba P. Krelje, 1979; Za sreću je potrebno troje R. Grlića, 1985; Garcia D. Šoraka, 1999. i dr.) te u više kratkometražnih (npr. B. Majera, V. Mimice, S. Tribuson). Nastupao u televizijskim dramama (npr. Živjeti D. Marušića, 1968; Bijeg Ž. Mesarića, 1983; U pozadini N. Puhovskoga, 1992) i serijama (Dirigenti i mužikaši K. Golika, 1991).
https://www.dailymotion.com/video/x3pcjiz
Drach, Vanja, hrvatski glumac (Bošnjaci, 1. II. 1932 – Zagreb, 6. IX. 2009). Diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1956. Bio je član Dramskoga kazališta »Gavella« (1955–57) i HNK-a u Zagrebu (1957–75., 1981–98). Kao slobodni umjetnik (1975–81) najviše je nastupao u Teatru u gostima. Povremeno nastupao u Teatru &TD, na pozornicama izvan Zagreba (Tuzla, Osijek, Varaždin), Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Glumački talent te izražajnu i čistu dikciju potvrdio je u klasičnom grčkom repertoaru, Shakespeareovim tragedijama i komedijama, Molièreovim komedijama te u interpretacijama Krležinih likova. Nastupao i u dramama ruskih, nordijskih i čeških autora. Dobitnik je mnogih nagrada za interpretacije hrvatskih i svjetskih klasika te Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2005. Važnije uloge: Jazon (Euripid, Medeja), Polonije (W. Shakespeare, Hamlet), Angelo (Shakespeare, Mjera za mjeru), Lear (Shakespeare, Kralj Lear), Alceste (Molière, Mizantrop), Leone (M. Krleža, Gospoda Glembajevi), Aurel (Krleža, Leda), Lenbach (Krleža, U agoniji), F. von Gerlach (J. P. Sartre, Zatočenici Altone), Duncan (E. Ionesco, Macbett), Poncije Pilat (M. Bulgakov, Majstor i Margarita), Zdenjek Bergman (V. Havel, Asanacija), Heraklo (M. Matković), Galileo Galilej (A. Šoljan, Galilejevo uzašašće), Frankić (I. Kušan, Čaruga).
Zapažene karakterne uloge ostvario je i u dvadesetak hrvatskih igranih filmova (npr. H-8 N. Tanhofera, 1958; Carevo novo ruho A. Babaje, 1961; Iluzija K. Papića, 1967; Kad čuješ zvona A. Vrdoljaka, 1969; Godišnja doba P. Krelje, 1979; Za sreću je potrebno troje R. Grlića, 1985; Garcia D. Šoraka, 1999. i dr.) te u više kratkometražnih (npr. B. Majera, V. Mimice, S. Tribuson). Nastupao u televizijskim dramama (npr. Živjeti D. Marušića, 1968; Bijeg Ž. Mesarića, 1983; U pozadini N. Puhovskoga, 1992) i serijama (Dirigenti i mužikaši K. Golika, 1991).
Category
📺
TV