U ovoj emisiji Ivo Štivičić i glumac Relja Bašić evociraju uspomene na istaknutog hrvatskog glumca i zajedničkog prijatelja Ivu Serdara.
Serdar, Ivo, hrvatski glumac (Gornji Miklouš, 19. XII. 1933 – Zagreb, 21. XI. 1985). Nakon završetka studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1957), bio je angažiran u Narodnom kazalištu »August Cesarec« u Varaždinu (Kal u Istočno od raja G. Steinbecka; Pierrot u Maskerati M. Krleže; Benedetto u Mnogo vike ni za što W. Shakespearea), a potom nastupao u Narodnom kazalištu u Karlovcu i u zagrebačkoj Komediji (Vodonoša u Dobrom čovjeku iz Sečuana B. Brechta; Frank V. u istoimenom djelu F. Dürrenmatta).
Od 1965. do 1975., kada je prešao u samostalne umjetnike, bio je član zagrebačkoga HNK-a: Lebland (A. Miller, Slučaj u Vichyju), Molčaljin (A. S. Gribojedov, Teško pametnomu), Brighella (C. Goldoni, Veliki smiješni rat), Lakrdijaš (M. Matković, General i lakrdijaš), Cviker (R. Marinković – K. Spaić, Kiklop), Pomet (M. Držić, Dundo Maroje). Jedan je od suosnivača Satiričkoga kazališta Jazavac (danas Kerempuh), u kojem je ostvario neke od najzapaženijih uloga (Rikard Futak u Dobro jutro, lopovi F. Hadžića; monodrama 10 lica Ive Serdara), među kojima se popularnošću izdvaja interpretacija Jurice u predstavi Volim Njofru M. Grgića.
Uspješne uloge ostvario je i u Teatru u gostima (Možbolt u Čarugi I. Kušana; Alojz Kramarić u Gosponu lovcu G. Feydeaua; Gospodin Kosta Bandula u Ljubavi na prvi pogled F. Hadžića), Teatru Milt Manville u Ljubafi M. Schisgalla; Lažni sudac u Slučajnoj smrti jednog anarhista D. Foa), te na Dubrovačkom ljetnom festivalu (Liha u Heraklu M. Matkovića). U sklopu Dana satire dodjeljuje se nagrada za ulogu najbolje prihvaćenu od publike, koja nosi njegovo ime. Glumio je u nizu televizijskih drama i serija (Kuda idu divlje svinje) te na filmu (E. Galić, Crne ptice, 1967; A. Peterlić, Slučajni život, 1969; B. Makarović, Snađi se, druže, 1981; E. Galić, Horvatov izbor, 1985).
Serdar, Ivo, hrvatski glumac (Gornji Miklouš, 19. XII. 1933 – Zagreb, 21. XI. 1985). Nakon završetka studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1957), bio je angažiran u Narodnom kazalištu »August Cesarec« u Varaždinu (Kal u Istočno od raja G. Steinbecka; Pierrot u Maskerati M. Krleže; Benedetto u Mnogo vike ni za što W. Shakespearea), a potom nastupao u Narodnom kazalištu u Karlovcu i u zagrebačkoj Komediji (Vodonoša u Dobrom čovjeku iz Sečuana B. Brechta; Frank V. u istoimenom djelu F. Dürrenmatta).
Od 1965. do 1975., kada je prešao u samostalne umjetnike, bio je član zagrebačkoga HNK-a: Lebland (A. Miller, Slučaj u Vichyju), Molčaljin (A. S. Gribojedov, Teško pametnomu), Brighella (C. Goldoni, Veliki smiješni rat), Lakrdijaš (M. Matković, General i lakrdijaš), Cviker (R. Marinković – K. Spaić, Kiklop), Pomet (M. Držić, Dundo Maroje). Jedan je od suosnivača Satiričkoga kazališta Jazavac (danas Kerempuh), u kojem je ostvario neke od najzapaženijih uloga (Rikard Futak u Dobro jutro, lopovi F. Hadžića; monodrama 10 lica Ive Serdara), među kojima se popularnošću izdvaja interpretacija Jurice u predstavi Volim Njofru M. Grgića.
Uspješne uloge ostvario je i u Teatru u gostima (Možbolt u Čarugi I. Kušana; Alojz Kramarić u Gosponu lovcu G. Feydeaua; Gospodin Kosta Bandula u Ljubavi na prvi pogled F. Hadžića), Teatru Milt Manville u Ljubafi M. Schisgalla; Lažni sudac u Slučajnoj smrti jednog anarhista D. Foa), te na Dubrovačkom ljetnom festivalu (Liha u Heraklu M. Matkovića). U sklopu Dana satire dodjeljuje se nagrada za ulogu najbolje prihvaćenu od publike, koja nosi njegovo ime. Glumio je u nizu televizijskih drama i serija (Kuda idu divlje svinje) te na filmu (E. Galić, Crne ptice, 1967; A. Peterlić, Slučajni život, 1969; B. Makarović, Snađi se, druže, 1981; E. Galić, Horvatov izbor, 1985).
Category
🎥
Short film