Treća povijest - Mladen II Bribirski Šubić
- 10 years ago
Treća povijest: Mladen II. Bribirski
"...otimahu prihode crkava, ne poštovahu brakova sklopljenih prema božjem zakonu, silovahu žene i nevine djevojke, pljačkahu trgovce, davali su vješati taoce i sjeći glave plemićima..." Tako je tog hrvatskog plemića i njegove ljude opisao splitski plemić i kroničar Miha Madijev koji je živio krajem 13. i početkom 14. stoljeća. Malo je tko u povijesti Hrvatske bio počašćen takvim riječima. A opet, postoje svjedočanstva da taj plemić nije bio toliki zatornik i opaki tiranin. Liječnik tog plemića Vilim Varignano, inače jedan od najuglednijih europskih liječnika tog vremena, ističe da je taj plemić bio "svim viteškim krepostima opasan" i "umnom krunom ovjenčan". Tko je taj hrvatski plemić? On je Mladen II. Bribirski, jedan od najznačajnijih Šubića. U Trećoj povijesti govorit ćemo u usponu i padu Mladena II. i kuće bribirskih Šubića.
Urednik i voditelj Dario Špelić u studiju razgovara s dr. sc. Gordanom Ravančićem iz Hrvatskog instituta za povijest. O ovoj temi govore i dr. sc. Damir Karbić iz Instituta za povijesne znanosti HAZU, prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Ivan Botica sa Staroslavenskog instituta.
Mladin II. (Mladen) Bribirski, ban Hrvata i Bosne (?, oko 1275 – ?, 1341). Sin bana Pavla I. Još za očeva života obnašao položaj bosanskoga bana (od 1305). U izvorima se spominje početkom XIV. st. kao knez Tropolja. God. 1303. skradinski knez. Oko 1304. nosi naslov »gospodara Humske zemlje«, a 1305. naslijedio je na položaju bosanskog bana strica Mladina I. Nakon oslobođenja Zadra od mletačke vlasti 1311. dobiva naslov vladara Dalmacije (princeps Dalmatiae) i »vječnoga zadarskoga kneza« (1311–13). Iako nije uspio zadržati vlast nad Zadrom, njegovim su djelovanjem osigurani povoljni uvjeti mira kojima je grad postigao najviši stupanj autonomije u odnosu na mletačku vlast. Tom prilikom M. se odrekao i naslova zadarskoga kneza i vladara Dalmacije. God 1314., zajedno s braćom Pavlom II. i Jurjem II., dobio je mletačko građanstvo. God 1318–19. kao jedan od saveznika (uz ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta i njegova strica Filipa Tarentskoga) sudjelovao je u ratu protiv srpskog kralja Milutina te isprva postigao znatne uspjehe u istočnom Humu. Unatoč tomu, sljedeće godine napustio je savez i sklopio separatni mir. Istodobno se izmirio s Kotromanićima pa se čini da je, vjerojatno kao svojemu službeniku, omogućio povratak u Bosnu Stjepanu II. Kotromaniću. Tijekom Mladinove vladavine dolazi do napetosti u dalmatinskim komunama pod njegovom vlašću (Trogir, Šibenik), koje jačaju prema kraju njegove vladavine. Početkom 1322. dolazi do otvorene pobune Šibenika i Trogira te lige hrvatskih velikaša (vojvoda Nelipac, Kurjakovići, Mihovilovići, Stjepanići i dr.) na čelu s Mladinovim bratom Pavlom II., koje je iskoristio Karlo I. Robert. U bitki kraj Bliske (danas Blizna) Mladin II. je poražen i zarobljen te odveden u Ugarsku. Njegovu vladavinu obilježava daljnja
"...otimahu prihode crkava, ne poštovahu brakova sklopljenih prema božjem zakonu, silovahu žene i nevine djevojke, pljačkahu trgovce, davali su vješati taoce i sjeći glave plemićima..." Tako je tog hrvatskog plemića i njegove ljude opisao splitski plemić i kroničar Miha Madijev koji je živio krajem 13. i početkom 14. stoljeća. Malo je tko u povijesti Hrvatske bio počašćen takvim riječima. A opet, postoje svjedočanstva da taj plemić nije bio toliki zatornik i opaki tiranin. Liječnik tog plemića Vilim Varignano, inače jedan od najuglednijih europskih liječnika tog vremena, ističe da je taj plemić bio "svim viteškim krepostima opasan" i "umnom krunom ovjenčan". Tko je taj hrvatski plemić? On je Mladen II. Bribirski, jedan od najznačajnijih Šubića. U Trećoj povijesti govorit ćemo u usponu i padu Mladena II. i kuće bribirskih Šubića.
Urednik i voditelj Dario Špelić u studiju razgovara s dr. sc. Gordanom Ravančićem iz Hrvatskog instituta za povijest. O ovoj temi govore i dr. sc. Damir Karbić iz Instituta za povijesne znanosti HAZU, prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Ivan Botica sa Staroslavenskog instituta.
Mladin II. (Mladen) Bribirski, ban Hrvata i Bosne (?, oko 1275 – ?, 1341). Sin bana Pavla I. Još za očeva života obnašao položaj bosanskoga bana (od 1305). U izvorima se spominje početkom XIV. st. kao knez Tropolja. God. 1303. skradinski knez. Oko 1304. nosi naslov »gospodara Humske zemlje«, a 1305. naslijedio je na položaju bosanskog bana strica Mladina I. Nakon oslobođenja Zadra od mletačke vlasti 1311. dobiva naslov vladara Dalmacije (princeps Dalmatiae) i »vječnoga zadarskoga kneza« (1311–13). Iako nije uspio zadržati vlast nad Zadrom, njegovim su djelovanjem osigurani povoljni uvjeti mira kojima je grad postigao najviši stupanj autonomije u odnosu na mletačku vlast. Tom prilikom M. se odrekao i naslova zadarskoga kneza i vladara Dalmacije. God 1314., zajedno s braćom Pavlom II. i Jurjem II., dobio je mletačko građanstvo. God 1318–19. kao jedan od saveznika (uz ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta i njegova strica Filipa Tarentskoga) sudjelovao je u ratu protiv srpskog kralja Milutina te isprva postigao znatne uspjehe u istočnom Humu. Unatoč tomu, sljedeće godine napustio je savez i sklopio separatni mir. Istodobno se izmirio s Kotromanićima pa se čini da je, vjerojatno kao svojemu službeniku, omogućio povratak u Bosnu Stjepanu II. Kotromaniću. Tijekom Mladinove vladavine dolazi do napetosti u dalmatinskim komunama pod njegovom vlašću (Trogir, Šibenik), koje jačaju prema kraju njegove vladavine. Početkom 1322. dolazi do otvorene pobune Šibenika i Trogira te lige hrvatskih velikaša (vojvoda Nelipac, Kurjakovići, Mihovilovići, Stjepanići i dr.) na čelu s Mladinovim bratom Pavlom II., koje je iskoristio Karlo I. Robert. U bitki kraj Bliske (danas Blizna) Mladin II. je poražen i zarobljen te odveden u Ugarsku. Njegovu vladavinu obilježava daljnja